Da li vam se ikada čini da vam je najgori kritičar u glavi? Ili živite sa stalnom samokritikom?
Upoznajte svoj unutrašnji govor i zašto je važan
Postoji nekoliko jako važnih psiholoških veština a jedna od važnijih je regulisati unutrašnji govor i smanjiti samokritiku. To je način na koji se odvija dijalog u vašem umu, način na koji razgovarate sa sobom i kako se obraćate sebi.
Vaš unutrašnji govor može biti pozitivan, negativan, etiketirajući, strog, nežan, izbegavajuči i slično. Možete biti previše kritični prema sebi ili okrenuti preteranom pozitivnom razmišljanju.
I jedno i drugo su ekstremi, dve krajnje tačke jedne ravni. Između ove dve krajnje tačke postoji čitav raspon mogućih načina kako možemo razgovarati sa sobom a uvek treba težiti balansu.
Kritički osvrt na samog sebe, svoje ponašanje, razmišljanje i postupke je neophodan za nas. Ali kritika nije isto što i preterana samokritika. Isto tako potrebno je da u sebi gajimo govor podrške, ohrabrenja i popuštanja a to nije isto kao nerealno samopohvaljivanje i ohrabrivanje koje je jednako štetno kao i preterana samoktitika.
Oba ova načina ukazuju na to da ne poznajete dovoljno dobro sebe, da niste povezani sa sobom i da u vama vladaju obrasci i mehanizmi odbrane.
Šta je samokritika i unutrašnji kritičar?
Zamislite svog unutrašnjeg kritičara kao strogog šefa koji vam konstatno stoji nad glavom. Taj šef je vaš glas koji može biti dominantan. Ali, on ne odražava vašu suštinu. Vašu suštinu predstavlja ono što se vi u vašim talentima, težnjama, vašoj želji da na svojstven način volite i živite u svetu.
Unutrašnji kritičar nije ni nenormalna ni patološka pojava. Svi imamo unutrašnjeg kritičara.
Zašto nije problem imati unutrašnjeg kritičara?
Cilj nije u tome da se otarasite svog unutrušnjeg kritičara cilj je da naučite kako da naučite kako da čujete te lude misli i glas sumnje u sebe, da ih prepoznate kao ono što oni zaista jesu i da im ne dozvolite da odlučuju šta da radite.
Unutrašnji kritičar je zabrinut za vašu bezbednost. Uopšte ne mari da li ste se usput osetili ostvareno i zadovoljno. Ukoliko slušate kritičara preduzimaćete manje rizika, teže donositi odluke i često mrcvariti sebe.
Kako nastaju negativne misli prema sebi?
Svi imamo unutrašnjeg kritičara. Tako smo ustrojeni. Ne moramo nužno doživetii teška iskustva u životu da bismo razvili unutrašnjeg kritičara. Na neki način on jeste glas koji nas čuva od potencijalnih emocionalnih rizika – od bola, neuspeha, kritike, razočarenja ili odbacivanja.
Ponekad je ispirisan nekim našim iskustvima ili ljudima u životu, strogi roditelj, ismevanje vršnjaka, onaj grozni šef…
Ponekad je on odraz kulturološki nametnutih normi – kako jedna žena treba da se ponaša, da li ste vi ona dobra devojčica ili dečak koji nema pravo na grešku?
U svakom slučaju najglasniji je kada smo ranjivi. Onda kada nam je nešto baš mnogo važno, kada je ulog velik tada kritičar dominira.
Cena i posledice preterane samokritike na psihu i telo
Hajde malo da razmislite šta govorite sebi kada ste nesigurni ili se bojite da nešto uradite ili kažete. To može biti: nisi dovoljno nešto, ko si ti da o tome govoriš, glupa si, nebitna si, moram više, ne zaslužujem… Te reči to je vaš najgori unutrašnji kritčar.
Naravno da ovakav vid ophođenja prema sebi ostavlja posledice. Možete biti iscrpljeni, odustati, anksiozni, umanjivati sebe sve ukupno smanjivati svoje kapacitete a time i živeti sa manje kvaliteta.
Zamislite da želite da pokrenete novi projekat, ali vam kritičar neprestano govori da niste dovoljno dobri, što vas paralizuje a moguće je da ćete i odustati.
Čak i ako, uprkos ovom glasu, nastavljate dalje, izlažete se to će biti skupo, energetski, jer će mali crv sumnje uvek biti tu a onda i postignuti uspeh neće biti to što treba da bude.
Kako prepoznati negativne obrasce unutrašnjeg kritičara
Prvo je potrebno da osvestite reči i način na koji se obraćate sebi a potom da vežbate realistično mišljenje.
Tipične zamke unutrašnjeg kritičara
Kritičar ima svoje tipične načine delovanja. Neki od njih su da je rigidan, daje nedvosmislene izjave, ne priznaje dokaze, govori u crno beloj kategoriji, sve ili ništa načinu razmišljanja, postvlja pitanja sa odgovorima da ili ne (da li si dovoljna kvalifikovan/a – da ili ne), ponavlja se, usredsređen je na oblasti u kojima samo lošiji ili sumnjamo, govori sa mesta samokritike.
Zvuči naporno samo dok čitate, zar ne?
Kako razviti zdrav i podržavajući unutrašnji govor?
Vežbe za oslobađanje od samokritike
Ukoliko vam je teško da mislite o tome šta kritičar govori, ovo su neke od situacija koje bi mogle da izazovu vaše odgovore:
- Šta vam govori kad razmišljate o tome da za vreme bitnog poslovnog razgovora podignete glas protiv nečega što vas plaši ili vam se čini kao preteran zahtev?
- Kad razmišljate o uzbudljivom koraku u karijeri?
- Kad vam na um padne velika zamisao?
- Kad uđete u prostoriju gde ne poznajete mnogo ljudi?
- Kad osećate izazove roditeljstva ili toga što ste nečija žena, čerka…?
- Kad razmišljate o uvođenju neke navike ili prakse koja se ne poklapa sa vrednostima i mišljenjima vaše okoline?
- Kad se spremate i gledate u ogledalo?
Moć realističnog mišljenja i samoprihvatanja
Realistično mišljenje sa druge strane daje mnogo više prostora za delovanje i pogrešivost. Mi, jesmo pogrešiva ljudska bića i to uopšte nije problem da živimo dobar život.
Realistično razmišljanje može izgledati ovako:
- radoznalo postavlja pitanja u vezi sa situacijom,
- zanima ga prikupljanje dokaza kako bi potkrepio zaključak,
- postavlja pitanja koja su od pomoći i nemaju da ili ne odgovor? (Kako je ovo moguće? Šta je istina za mene u ovom momentu? Dokaži da argumentima da su tvoje misli tačne?),
- ne tapka u mestu,
- traži moguća rešenja,
- govori sa mesta samopodrške.
Već zvuči bolje?
Razvijanje glasa podrške: Samoprihvatanje i samosaosećanje
U svima nama postoji i onaj drugi glas koji nije opterećen strahom i koji isijava ljubav prema sebi i prema drugima. Nažalost, taj glas je u senci kritičara, mnogi ga retko dozvole i čuju.
Samoprihvatanje, saosećanje prema sebi i opraštanje sebi su najvažnije stvari koje bi trebali da razvijate još danas. Niko nije samo loš, pogrešan, nesposoban i prepun mana. Mi smo celovita bića i svako od nas u sebi ima i nešto dobro, različite vrline, poztivne osobine i sposobnosti.
Aktiviranje glasa podrške i samosaosećanja
Pokušajte da pronađete i te glasove u sebi. Radite na tome da prihvatite sebe sa manama ali i vrlinama. Razvijajte saosećanje prema sebi umesto stalne strogoće. Podsetite sebe šta ste sve do sada dobro, lepo i korisno uradili za sebe i druge.
Prepoznajte kada podrazumevate stvari. To što ste nešto postigli nije da se podrazumeva, jer da se podrazumeva onda bi svi isto postizali. Tražite u okviru sebe plemenite stvari. Sigurno ih ima.
Obratite pažnju da ne skliznete u opravdavanja, izbegavanja i ulogu žrtve. Podršku treba da tražite i razvijate unutar sebe ali bez zdrave umerene kritike nećete biti celoviti. Ne želimo da izbegno kritičko preispitivanje, želimo da izbegnemo destrukciju unutrašnjeg kritičara.
Ovo su veštine koje možete vežbati, možete lagano širiti svoje kapacitete i menjati svoju svest. Ali ništa neće doći samo po sebi, morate se potruditi.
Zaključak: Put ka ljubaznijem odnosu sa sobom
Želim da vas podsetim, u našem biću postoji glas koji može da nas podseti na naš sopstveni pravi put. U nama postoji glas mudrosti, smirenosti, ljubavi, rukovođenja. To je unutrašnji osećaj koji zna šta želimo i šta nam je potrebno. Uvek možemo u sebi potražiti odgovore, iznova i iznova.
Ukliko želite da nove tekstove dobijate direktno u inbox usput da čujete neku preporuku ili da se inspirišete prijavite se na moj newsletter. Klikni ovde za prijavu.