Jovana Jovanović

Počnite od Zašto – ma šta da radite

Nedavno sam pročitala knjigu “Počni sa zašto” – Sajmona Sineka.

Knjiga je zanimljiva i usmerena je na biznis i unapređivanje istog, preporučujem vam da je pročitate obavezno čak i ako vam pokretanje biznisa nije tema.

U knjizi se opisuje model zlatnog kruga, na kome se oko centra šire koncentrični prstenovi. U centru se nalazi ZAŠTO, na sledećem prstenu je KAKO, a na najširem prstenu je ŠTA.

Ovo su tri elemnta odnosno tri pitanja koja bi trebalo da postavljate u bilo kojoj dilemi da se nalazite i to tako što počnete od pitanja zašto.

Sa ovakvim konceptom razmišljanja ja se ne srećem sada prvi put. Zapravo, postavljanje pitanja Zašto je jedna od tehnika koja se često koristi u koučingu i psihoterapiji. To je izuzetno moćna tehnika i možete je koristiti i sami kada god ste u nekoj dilemi ili se nalazite na prekretnici.

Zbog čega je pitanje ZAŠTO tako moćno?

Kada god se nalazite u nekoj situaciji u kojoj niste sigurni kako da postupite, bilo bi poželjno da koristite sledeći set pitanja:

Zašto je tebi to važno?

  • Zašto ti je važno da smršaš?
  • Zašto ti je važno da izađeš iz te veze?
  • Zašto ti je važno da zaradiš velike pare?
  • Zašto ti je važno da održiš to predavanje?
  • Zašto ti je važno da pokreneš svoj biznis?

Koja je svrha, koja je poenta toga što želiš da uradiš, napraviš ili promeniš?
Šta time želiš da postigneš?
Zašto osećaš to što osećaš?

  • Zašto te to toliko frustrira?
  • Zašto ti je važno kako ćeš izgledati u očima drugih ljudi?
  • Zašto osećaš nesigurnost kada se izložiš situaciji x?
  • Šta tačno osećaš u tim trenucima?
  • Koja to osećanja izaziva u tebi? Zašto?
  • Zašto se plašiš da nećeš uspeti? Šta stoji iza toga? Koja uverenja?

Kada sebi postavljate ovakva pitanja vi u stvari stimulišete deo mozga koji se zove Limbički sistem i koji je zadužen za emocije i motivacione nagone, između ostalog.

Taj deo mozga – Limbički sistem je veoma moćan i on nam stvara osećaje koje nismo u stanju da opišemo rečima. To je ono kada kažete “Imam neki snažan osećaj” ili “Osećam to u stomaku”. A ako bi vas neko pitao da opišete šta osećate, verovatno ne bi uspeli. Manjkalo bi vam racionalnih objašnjenja, i jednostavno bi izgovorili ” Ma znaš onaj osećaj, onaj unutra koji ne mogu da ignorišem.”

Suprotno ovom delu mozga zaduženom za emocije nalazi se Neokorteks čija je uloga da nam pomogne da rasuđujemo, racionalizujemo, planiramo i pravimo akcije.

Većina ljudi ima nesvesnu potrebu da sve racionalizuje. Želimo sve da objasnimo nekom logikom. U svemu da pronađemo neku uzročno posledičnu vezu. Da opišemo razloge. Ipak, ne možemo sve što osećamo da objasnimo rečima.

Postoje neke emocije i naši doživljaji i osećanja koja ne umemo da objasnimo. Kao da nam nedostaju prave reči kojima bismo opisali to što osećamo.

Probajte, na primer, da opitšete zašto volite osobu koju volite. Vi osećate da je volite, znate, javljaju vam se neke snažene emocije. A kada bi probali da opišete zašto volite nekoga, po automatizmu bi tražili racionalne razloge. Verovatno bi rekli nešto u fazonu: “Pa on/ona je dobra, zanimljiva, pametna i tako dalje”

Reči jednostavno ne mogu da opišu ONAJ osećaj.

Koji deo mozga češće koristimo?

U svojoj knjizi, koju sam pomenula gore, Sajmon Sinek objašnjava da pitanjem ZAŠTO aktiviramo limbički sistem, dakle deo mozga zadužen za emocije, a da pitanjiima KAKO i ŠTA upravlja neokorteks odnosno naš racionalni deo.

Većina ljudi, slušajući deo mozga koji želi sve da objasni, sebi postavljaju pitanja kako i šta.

  • Kako da smršam?
  • Kako da promenim posao?
  • Kako da se razvedem?
  • Kako da se više ne plašim da ću biti povređen/a?
  • kako da prevaziđem sumnju u sebe?

Ovo naravno nisu loša pitanja, i svakako jesu deo bilo kog procesa. Samo ne bi trebalo da polazimo od njih.

Suština je da ne možete biti dugoročno motivisani da nešto radite ako ne znate zašto to radite, i ako ne znate koja svrha stoji iza svega toga. Ako se samo vodite pitanjima kako da nešto uradite brzo ćete izgubiti motivaciju i vratićete se na staro.

Zamislite situaciju promene posla. Želite da promenite posao, imate neke razloge koje ste racionalno doneli. Možda mislite da ste malo plaćeni, ne osećate da napredujete, šefovi ne primećuju vaš trud i zalaganje…

I onda se pitate: “Kako da promenim posao?” ili “Šta treba da uradim?”. Ako polazite iz ove perspektive, od pitanja kako, zanemarili ste suštinu i svrhu koja stoji iza vaše ideje da promenite posao.

Vođeni ovim pitanjima, vaše delovanje bi bilo u smeru pripremanja biografije, gledanje oglasa i odlaženje na razgovore za posao. I to je ok.

Ali, šta je sa vašim zadovoljstvom? Da li ćete stvarno biti ispunjeni samom promenom posla?  Kratkoročno da ali dugoročno sigurno ne. Kako i možete biti zadovoljni kad ne znate svoje zašto, kad ne znate poentu toga što radite.

Ako vam je razlog bio novac, pa čak i ako zaradite tu sumu koju ste zamislili opet nećete biti zadovoljni. Jer novac ne kupuje sreću.

Ako tragate za priznanjima a niste sebi razjasnili zašto su vama ta priznanja potrebna, čak i ako dobijete priznanje za svoj rad, opet nećete biti u potpunosti zadovoljni. Kratkoročno da, dugoročno teško. Opet će nešto nedostajati.

Suprotno, ako se vodite pitanjima – zašto vam je nešto važno ili zašto stvarno želite drugi posao? Vaš mozak će pokušati da vam da racionalne odgovore. E ovde se zaustavite. Kopajte dublje po sebi. Postavite sebi pitanja:

  • Čime nisam zadovojan/a u poslu?
  • Da li ja uopšte radim nešto što me inetersuje?
  • Jesam li ja promašio/la profesiju?
  • Ako jesam, čime bih želeo/la da se bavim?
  • Kako zamišljam sebe za pet godina kada je posao u pitanju?

Tražimo onaj osećaj u stomaku.Tražimo viziju. Tražimo stvarnu želju. Ma koliko vam to izgledalo ludo i nerealno.

Zamislite recimo, vaspitačicu koja je imala viziju da ovaj svet promeni na bolje kroz rad sa decom i njihovo usmeravanje ka toleranciji, ka prihvatanju različitosti, ka razvoju ekološke svesti.

Ta vaspitačica se školovala uvek imajući svoju ideju na umu. Čvrsto je u nju verovala. Onda se zaposlila, i videla je bezbroj mogućnosti i načina kako da usmeri decu. Ipak vremenom, njena vizija joj je bila sve dalja i dalja. Nije videla svoju svrhu u tome što radi. Izgubila je svoje zašto. Pomislila je da promeni posao, misleći da je to najbolje rešenje.

Šta mislite da li bi joj promena posla donela onaj osećaj za kojim traga? Verovatno ne bi.

Ali ako ponovo pronađe svoje zašto, ako se priseti zašto je uopšte krenula u tom smeru, verovatno će videti drugačije mogućnosti isped sebe.

Možda će joj sinuti ideja kako svoju viziju može da oživi na tom poslu gde je trenutno. Ili će joj možda sinuti šta bi mogla da radi a da potpuno živi tu svoju viziju. Ali mora da traga za odgovorom, i to u sebi.

Šta je pisac hteo da kaže?

Poenta svega ovoga je samo u početnoj tački iz koje krećemo u razmišljanje o nama samima.

Pitanja kako i šta, će zadovoljiti kratkoročno neku vašu potrebu ili želju. Ali ako krećmo od zašto potpuno nam se menja percepcija svega. U skladu sa tim i odluke koje donosimo biće potpuno drugačije.

Kada krećemo od zašto, donosićemo odluke koje nećemo uvek moći da opišemo rečima. A to su one odluke iz stomaka, kada jednostavno znate. Uglavnom ne grešimo kada slušamo taj unutrašnji osećaj.

Treba da znate da je ovakav način razmišljanja proces koji se vežba. A benefiti toga su ogromni. Ja ovu tehniku jako često koristim, i ne mogu uvek rečima da opišem svoj odgovor na pitanje zašto ali kada mi untrašnji osećaj govori ja ga poslušam. I do sada nisam pogrešila.

Drugo, prava motivacija nam dolazi SAMO onda kada znamo zašto radimo to što radimo. Onda kada radimo za neki viši cilj, kada imamo viziju ili kada verujemo svim srcem u neku ideju. Tada nam nije problem da prevazilazimo prepreke i da grabimo ka našem snu.

Za kraj, ideja Sajmona Sineka je da uvek polazimo od pitanja ZAŠTO, a na ovo pitanje nadovezujemo pitanje KAKO a zatim i ŠTA. Mnogo je važno da znate zašto radite to što radite ma šta radili.

Slažem se sa Sajmonom, čak šta više to mi je i logično.

A ako kojim slučajem vi iamte poteškoća da definišete svoje zašto rado ću vam pomoći. Sve informacije o tome su ovde.

Uvek je pravi momenat da počnete da se bavite sobom.

Dođite na prvu seansu da osetite moju energiju, senzibilitet i način rada a onda odlučite da li želite da nastavimo.

Pročitajte i sledeće

Newsletter

Najbolji način da me još bolje upoznate i da se povežemo jeste da se prijavite na moju imejl listu.

Ovaj sajt koristi kolačiće (cookies). Nastavkom korišćenja ovog sajta saglasni ste sa našom upotrebom kolačića.

Prijavite se za program

Škola ličnog razvoja